Svi mi, barem oni koji su počeli proučavati vlastitu prirodu, osjećamo izvjesnu skučenost u našim životima, stanovit osjećaj ograničenosti. Drhtimo pred otkrićem da život sadrži veće mogućnosti nego što smo se usudili nadati i da ne živimo u skladu s našim snagama i moćima. Nejasno naslućujemo da u nama postoji 'uzvišenije načelo koje se mora ispoljiti i preuzeti nadzor. Naša intuicija, zatomljena i zakriljena oblacima materijalizma našega doba, govori nam da smrt fizičkog tijela ne može biti kraj svega. Bez budućeg postojanja koje u našim srcima povremeno izaziva uzbuđenje ljudski bi život doista bio "sramotna epizoda najednom od najbjednijih planeta"!