Prihvatimo li da u nama postoji viši ili trajni Ego - taj se Ego ne smije brkati s onime što nazivamo "više postojanje" - možemo shvatiti da su ono što često prepoznajemo kao snove razbacane stranice otrgnute iz knjige života i doživljaji unutarnjeg čovjeka. To su nejasne zbirke koje naše fizičko sjećanje iskrivljene prima u trenutku buđenja. Ono mehanički hvata nekoliko utisaka, osvjedočenih činjenica i djela što ih je izveo i ostvario unutarnji čovjek u satima svoje potpune slobode. Naš Ego živi vlastitim odvojenim životom unutar svoje glinene tamnice onda kada se oslobodi materijalnih prepreka, to jest za vrijeme sna fizičkog čovjeka. Ovaj je Ego učesnik, stvarni čovjek, istinsko ljudsko postojanje.

Fizički čovjek ne može osjećati ili biti svjestan tijekom sna, jer je osobnost, vanjski čovjek, sa svojim mozgom i misaonim aparatom, više ili manje, pa i potpuno, paraliziran.